Stvari, oni dani... Zašto ne menstruacija?

Opisujete li menstruaciju (ili mjesečnicu) svim mogućim izrazima osim onog što jest - mensturacija?

Nije čudno, jer nas od malena uče da šapatom u školi kažemo da imamo stvari, mengu, da smo u onim danima itd.

Zašto skrivati nešto što je toliko prirodna stvar? Doista, to je najobičniji tjelesni moment, kao i bilo koji drugi, a zvati nešto nekim drugim imenom zapravo znači da i sami od toga na neki način bježimo ili nešto skrivamo. Menstruacija nije stvar koje se trebamo sramiti ili ju skrivati.

Ne, ne kažemo da trebate krvariti gdje stignete, već na razini razgovora mislimo na to da skrivanjem i ne pričanjem o tome dodatno potpomažemo razvijanje stigme oko te posve prirodne stvari.

Uostalom, ako o tome ne pričamo, gomila se neznanje, što može voditi do toga da reakcija na prvu mjesečnicu može izazvati osjećaj tjeskobe ili straha. To je naše tijelo, zašto bi se bojali nečeg toliko prirodnog? Važno je da svi pričaju o tome i da normaliziramo menstruaciju tako da ju one koje ju dočekaju po prvi puta ne budu uplašene, a one koje su to već prošle da mogu pružiti informacije i podršku.

Razgovor o menstruaciji nipošto ne mora biti neugodan razgovor. Štoviše, razgovorom mičemo nelagodu i pomažemo tomu da se u svom tijelu svatko osjeća ugodno i da se zna naposlijetku nositi s time i brinuti o svome zdravlju i higijeni te svemu s mentruacijom povezanim.

Također, ako pričamo o menstruaciji, pričamo i o svim fizičkim i emocionalnim simptomima koji ju prate, tako da i taj aspekt promjene normaliziramo i maknemo nepotreban sram ili nelagodu.

Pričanje o menstruaciji također pomaže shvatiti ljudsko tijelo i zašto ju uopće imamo, što doprinosi samom razumijevanju tijela, ali i trudnoće, te kako je i kada ona moguća.

Poanta priče je da je menstruacija normalan dio odrastanja i prirodan proces. Nešto što ne zaslužuje sram.