1. Blog
  2. Sveobuhvatna seksualna edukacija štiti djecu

Sveobuhvatna seksualna edukacija štiti djecu

Seksualnost je sastavan dio ljudskog života. Djeca i mladi imaju pravo na pouzdanu i sveobuhvatnu edukaciju o seksualnosti koja se temelji na znanstvenim spoznajama. Usprkos tome, seksualna edukacija unutar škola je osjetljiva tematika. Otkada je uvedena u kurikulum Europskih škola 1970.-ih godina, roditelji, religijski vođe i političari se raspravljaju, često u veoma polariziranim debatama, o tome koliko i što bi se trebalo podučavati djecu ovisno o njihovoj dobi.


Mnoge države članice Vijeća Europe su ostvarile značajan napredak unazad zadnjih nekoliko desetljeća u implementaciji te edukacije i unaprijedili njezin sadržaj kako bi se podučavalo više od same biologije i reprodukcije te opremilo djecu znanjem o vlastitim tijelima i pravima, informiralo ih o rodnoj jednakopravnosti, seksualnoj orijentaciji, rodnom identitetu i zdravim međuljudskim odnosima (pristup koji se često naziva sveobuhvatneta seksualna edukcija).


Obnovljeni otpor prema sveobuhvatnoj seksualnoj edukaciji


Usprkos nebrojeno mnogo dokaza da provedba sveobuhvatne seksualne edukacije koristi djeci i cijelom društvu, trenutno se suočavamo s obnovljenom opozicijom uključivanju sveobuhvatne seksualne edukacije u škole. Taj otpor je često dio veće opozicije ostvarenju ljudskih prava određenih grupa, pogotovo žena, lezbijki, gej, transrodnih i interspolnih osoba te ostvarenju prava djece – zbog uvjerenja da sveobuhvatna seksualna edukacija prijeti tradicionalnim i religioznim vrijednostima.


Skupina građana je u 2019. predstavila nacrt zakona nazvan „Stop Pedofiliji“ Poljskom parlamentu. Dokument je predočavao stroge kazne, uključujući zatvorske kazne, za svaku osobu koja u kontekstu podučavanja ili u prostoru škole „propagira ili odobrava seksualni čin ili odnos maloljetnika“. Izrazila sam svoju ozbiljnu zabrinutost da bi zakon mogao biti iskorišten za kriminalizaciju pružanja seksualne edukacije učenicima te kriminalizaciju osoba koja ju provode. Nedavno, Predsjednik Poljske, koji se kandidira za sljedeći mandat je obećao u svojoj kampanji da će zabraniti školama podučavanje o LGBTI temama u seksualnoj edukaciji. Prošle godine u Birminghamu (Ujedinjeno Kraljevstvo) su religiozne skupine i roditelji organizirali prosvjede ispred škola koje su uključivale informacije o istospolnim vezama i transrodnosti tijekom podučavanja svojih učenika i učenica. U lipnju 2020. je Parlament Rumunjske prihvatio zakon koji je poništio obvezno uključivanje sveobuhvatne seksualne edukacije u kurikulum škola, što je još jedan primjer ove obnovljene opozicije pravu djece na seksualnu edukaciju. Prihvaćanje tog zakona u Rumunjskoj se dogodilo nakon uvođenja obvezne seksualne edukacije u škole ranije u 2020. – čin koji su religiozne organizacije nazvale „napadom na nevinost djece“.


GREVIO, organizacija stručnjaka za djelovanje protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, koja nadgleda provedbu Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), je prepoznala zaustavljanje inicijative vlade Italije u 2015. da pripreme „Nacionalne smjernice za obrazovanje o afektivnosti, seksualnosti i reproduktivnom zdravlju u školama“ kao posljedicu rastućeg otpora obrazovanju o seksualnosti i stigmatizacije osoba koje ju podučavaju – stigmatizacija koja je često uzrokovana kampanjama dezinformiranja o sadržaju te edukacije. U Murciji, autonomnoj regiji Španjolske, roditeljima je sada omogućeno da zahtijevaju isključenje svoje djece iz određenih edukacija koje provode vanjski edukatori ako sadržaj ili edukatore smatraju neusklađenim s vlastitim uvjerenjima. To bi moglo uzrokovati negativne posljedice na pristup njihove djece edukaciji o seksualnosti i vezama zbog toga što je taj sadržaj, kao i preostali sadržaj za podučavanje vezan uz ljudska prava, često podučavan od strane suradnika van škole, unutar konteksta uobičajenog kurikuluma.


Rastjerivanje mitova o sveobuhvatnoj seksualnoj edukaciji

Kampanje koje proširuju pogrešne ili varljive informacije o trenutnoj seksualnoj edukaciji i njezinom sadržaju su se umnožile preko cijelog kontinenta. Prikazuju seksualnu edukaciju kao čin seksualiziranja djece u ranoj dobi, „propagandu za homoseksualnost“, širenje „ideologije roda“ i uskraćivanje prava roditelja da obrazuju svoju djecu u skladu s vlastitim vrijednostima i uvjerenjima. Dezinformacije o samom sadržaju kurikuluma su proširene s ciljem zastrašivanja roditelja.


Vrijeme je da prikažemo ispravne informacije. UNESCO je naveo ciljeve seksualne edukacije kao „podučavanje i učenje o kognitivnim, emocionalnim, fizičkim i socijalnim aspektima seksualnosti. Namjena joj je opremiti djecu i mlade ljude znanjem, vještinama, stavovima i vrijednostima koje će ih osnažiti kako bi mogli ostvariti vlastito zdravlje, blagostanje i dostojanstvo; razviti socijalne i seksualne odnose utemeljene na poštovanju, razmotriti kako njihovi odabiri utječu na blagostanje njih i drugih; razumjeti vlastita prava i osigurati njihovu zaštitu kroz cijeli svoj život.“


Nasuprot onoga što suprotstavljajuća strana govori, istraživanja provedena na nacionalnoj i internacionalnoj razini su prikazala koristi sveobuhvatnete seksualne edukacije, neke od kojih su: kasniji ulazak u seksualne odnose, rjeđe rizično ponašanje, češće korištenje kontracepcije i poboljšani stavovi vezani uz seksualno i reproduktivno zdravlje.


Seksualna edukacija u školama je danas još potrebnija zbog toga što djeca u većini slučajeva mogu i pronalaze informacije na druge načine, pogotovo putem Interneta i društvenih mreža. Ti izvori mogu biti korisni i prikladni, ali također mogu prikazati iskrivljenu sliku seksualnosti te postoji manjak informacija o emocionalnom i pravnom aspektu seksualnosti. Putem web-stranica i društvenih mreža djeca mogu naići na znanstveno neutemeljene informacije, na primjer vezane za kontracepciju.


Vrijedi naglasiti da seksualna edukacija nije namijenjena za zamjenu onoga što roditelji nude kod kuće, već bi trebalo biti usklađenog odnosa. Iako, ne bi trebalo biti ostavljeno samo na obiteljima. U kojem drugom području znanosti bismo prepustili obrazovanje naše djece isključivo Internetu ili obiteljima?


Sveobuhvatna seksualna edukacija je snažan alat protiv nasilja, zlostavljanja i diskriminacije te alat za promicanje poštivanja različitosti


Koristi sveobuhvatnete seksualne edukacije nadilaze informacije o reprodukciji i zdravstvenim rizicima povezanim sa seksualnošću.


Seksualna edukacija je ključna za sprječavanje i borbu protiv zlostavljanja djece, seksualnog nasilja i seksualne eksploatacije. Konvencija za zaštitu djece protiv seksualne eksploatacije i nasilja Vijeća Europe (Lanzarote konvencija) traži od država da „osiguraju dotok informacija učenicima i učenicama osnovne i srednje škole o rizicima seksualne eksploatacije i zlostavljanja te o načinima kojima se mogu zaštiti unutar svojih mogućnosti.“ Lanzarote Odbor koji nadgleda provedbu Konvencije je istaknuo školu kao okolinu posebno prikladnu za informiranje o rasprostranjenom problemu seksualnog nasilja nad djecom unutar obitelji ili unutar njihovog „kruga povjerenja.“


Važnost seksualne edukacije u kontekstu sprječavanja situacija gdje djeca postaju žrtve seksualnim predatorima putem Interneta je bila izraženija tijekom perioda zatvorenosti tijekom pandemija COVID-19. Lanzarote Odbor je naglasio da su djeca tijekom ovog perioda postala još ranjivija u kontekstu online grooming-a, seksualnog iznuđivanja, cyber-bullyinga i ostale seksualne eksploatacije putem informacijske i komunikacijske tehnologije. Odbor je pozivao države da osiguraju izvore informacija o rizicima i pravima djece na Internetu, kao i savjetodavne usluge te usluge podrške. U ovom kontekstu, zamjećujem da u određenim država, poput Estonije, seksualna edukacija je i dalje bila uključena u obrazovanju i putem Internet obrazovanja.


Također, seksualna edukacija je ključna za sprječavanje rodno uvjetovanog nasilja i diskriminacije žena. Stoga bi trebala doprinositi, od početka rane edukacije, u prenošenju snažnih poruka koje zagovaraju rodnu jednakopravnost, promicati nestereotipne rodne uloge, obrazovati o međusobnom poštovanju, pristanku na seksualne odnose, nenasilno rješavanje konflikta u interpersonalnim odnosima te poštovanje osobnog integriteta, kao što i zahtijeva Istanbulska konvencija.


Uz to, seksualna edukacija je idealni kontekst za širenje svijesti o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravu ženu, uključujući pristup suvremenoj kontracepciji i sigurnom pobačaju. Istraživanje provedeno u regiji Europe pod pokroviteljstvom World Health Organisation (WHO) ukazuje na činjenicu da je rađanje u tinejdžerskoj dobi češće u državama bez obvezne sveobuhvatne seksualne edukacije, poput Bugarske i Georgije. Rana trudnoća nije samo potencijalno izuzetno štetna za zdravlje mladih djevojaka, nego postavlja i ozbiljna ograničenja na njihove obrazovne mogućnosti i prilike.


Postojeći kurikulum seksualne edukacije često apsolutno isključuje LGBTI osobe i teme, ili ih čak stigmatizira. LGBTI mladi često doživljavaju nasilje u školi i pod većim su rizikom razvoja tendencija samoozljeđivanja ili samoubojstva zbog društvenog odbijanja njihove seksualne orijentacije. Kao i sva ostala djeca, potrebno im je pružiti sveobuhvatnetu seksualnu edukaciju koja odgovara njihovim potrebama. Zbog toga bi seksualna edukacija trebala uključivati informacije koje su relevantne djeci, koje su znanstveno ispravne i prikladne njihovoj dobi. To znači pomaganje djeci da razumiju seksualnu orijentaciju i rodni identitet te rastjerivanje uobičajenih mitova i stereotipa o LGBTI osobama.


Pružanjem činjeničnih, nestigmatizirajućih informacija o seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu kao jednom od aspekata ljudskog razvoja, sveobuhvatneta seksualna edukacija može pomoći spasiti živote. Može doprinijeti borbi protiv homofobije i transfobije, u škola i van nje, te doprinijeti stvaranju sigurnije i uključive okoline za učenje za svih.


Djeca i mladi imaju pravo na sveobuhvatnu seksualnu edukaciju


Međunarodna tijela ljudskih prava su ustanovili da djeca i mladi ljudi imaju pravo na sveobuhvatnu, ispravnu, znanstveno utemeljenu i kulturalno osjetljivu seksualnu edukaciju, utemeljenu na postojećim međunarodnim standardima. To uključuje UN-ovu Konvenciju o pravima djeteta, UN-ovu Konvenciju o eliminaciji svih oblika nasilja nad ženama, Međunarodni Savez o ekonomskim, društvenim i kulturalnim pravima te, na razini Europe, Europsku Socijalnu povelju i ranije navedene Lanzarote i Istanbulsku konvenciju.


Pravo na sveobuhvatnu seksualnu edukaciju prati mnoga zaštićena prava, poput prava na život bez nasilja i diskriminacije, prava na najviši mogući standard mentalnog i fizičkog zdravlja, ali i pravo na dobivanje i dijeljenje informacija te pravo na kvalitetnu i uključivu edukaciju, uključujući edukaciju ljudskih prava. U izvješću o seksualnoj edukaciji u 2010., UN-ov Poseban Izvjestitelj o Pravu na edukaciju je naglasio da „seksualna edukacija bi trebala biti smatrana pravom sama po sebi te bi trebala biti jasno povezana s ostalim pravima sukladno s principom međusobne zavisnosti i nerazdvojivosti ljudskih prava“. Potreba za seksualnom edukacijom je također priznata u Agendi za održiv razvoj Sjedinjenih Američkih Država 2030. i potrebno je ispuniti nekoliko ciljeva uključenih u agendu.


Ključni koraci za napredak u pružanju sveobuhvatne seksualne edukacije


Sveobuhvatna seksualna edukacija je dio edukacije dobre kvalitete. Stoga bi trebala biti pružena od strane zakona, trebala bi biti obvezna i uključena unutar obrazovnog sistema od prvih godina školovanja. Zabrinjavajući je podatak dobiven anketom 2018. da od 22 ispitane države članice Vijeća Europe, samo 11 ima obveznu seksualnu edukaciju.


Oni koji se suprotstavljaju seksualnoj edukaciji se često zalažu za pravo roditelja na odabir izdvajanja njihove djece iz obvezne seksualne edukacije. Međutim, standard međunarodnih ljudskih prava na slobodu religije ili vjerovanja ne daje pravo roditeljima da uklone svoje djecu iz lekcija seksualne edukacije gdje su im pružene relevantne informacije na objektivan i nepristran način – što je bilo naglašeno u radu o ženskom seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravu objavljenom u 2017. Stoga mi je bilo drago saznati da je u siječnju 2020. vlada Walesa uklonila mogućnosti roditelja da zaustavljaju svoju djecu od slušanja sadržaja koji je dio kurikuluma za inkluzivnu seksualnost i veze.


Kurikulum i metode podučavanja bi trebale biti prilagođene različitim fazama dječjeg razvoja uzimajući u obzir njihove razvijajuće sposobnosti. Međunarodni vodič za seksualnu edukaciju UNESCO-a pokriva opseg dobnih skupina od 5 do 8 godina do 15-18 godina i starije. Kao što je i naglašeno u samom dokumentu, ključno je da djeca uče o seksualnosti i sigurnom seksualnom ponašanju prije nego postanu seksualno aktivni kako bi bili adekvatno pripremljeni na zdrave i konsenzualne veze i odnose. UNESCO također preporučuje korištenje participativne pristupe koji su orijentirani na učenika koji omogućavaju razvoj kritičkog razmišljanja djece.


Informacije pružene djeci u sklopu seksualne edukacije bi trebale biti relevantne i znanstveno utemeljene te u skladu sa standardima ljudskih prava. Seksualna edukacija ne smije sadržavati osuđivanje vrijednosti niti poticati predrasude i stereotipe. Europski Odbor socijalnih prava je naglasio da „edukacija seksualnog i reproduktivnog zdravlja mora biti pružena učenicima bez diskriminacije bilo kakve prirode“ te da ne bi smjela biti korištena „kao alat za jačanje ponižavajućih stereotipa niti poticanje predrasuda koje doprinose društvenom isključivanju povijesno marginaliziranih skupina koje se suočavaju s ukorijenjenom diskriminacijom i drugim oblicima društvenih nepovoljnosti koji narušavaju njihovo ljudsko dostojanstvo.“ Kurikulum seksualne edukacije bi također trebao biti redovito evaluiran i prerađivan kako bismo osigurali njegovu ispravnost i da ispunjava postojeće potrebe.


Ključno je pružiti obiteljima ispravne informacije o tome što se zapravo podrazumijeva seksualnom edukacijom – i to što se ne čini njome – te objasniti koristi seksualne edukacije za sve, a ne samo za djecu. Jasno je da bi seksualna edukacija trebala uzimati u obzir kulturalnu i religioznu pozadinu zajednice i roditelja kako bi bila prihvaćena i uspješna implementirana. Dakle, škole bi trebale biti podržane u svojoj interakciji s njima, uključujući prikladne religiozne vođe, i trebale bi uzimati u obzir njihova mišljenja dokle god ne proturječe same ciljeve seksualne edukacije, najbolji interes za djecu ili standarde ljudskih prava.


Važno je uključiti mlade ljude i savjetovati se s njima te, prije svega, osigurati da sadržaj edukacije koji im se pruža je relevantan i prilagođen njihovim potrebama. Vršnjačko učenje može imati važnu ulogu. Na primjer, Ministarstvo obrazovanja Ukrajine je odlučilo krajem 2019. uključiti vršnjačko učenje u programe seksualne edukacije i sprječavanje zaraze HIV-om u školama, koje bi bilo provedeno od strane međunarodne organizacije mladih ljudi.


Sveobuhvatna seksualna edukacija bi trebala biti pružena i djeci i mladima koji nisu uključeni u sustav klasičnog školovanja. To se pogotovo odnosi na djecu i mlade ljude s invaliditetom, mnogi od njih i dalje nažalost nemaju pristup klasičnom obrazovanju. Njihova seksualnost je često ignorirana ili čak percipirana kao štetna zbog čega su im adekvatne informacije o seksualnosti i vezama često uskraćene, usprkos toga što su izloženi većom prijetnjom seksualnog nasilja i eksploatacije nego ostale skupine. Seksualna edukacija putem Interneta može biti koristan alat za djecu izvan sustava klasičnog školovanja, uzimaju u obzir da imaju pristup sigurnom i inkluzivnom digitalnom prostoru.


Na kraju, od presudne je važnosti da poučavatelji dobiju adekvatno i specijalizirano osposobljavanje i podršku za podučavanje sveobuhvatnete seksualne edukacije, bez obzira na to ako je dio podučavanja proveden od strane vanjskih suradnika. Integriranje osposobljavanja za seksualnu edukaciju u redovne programe osposobljavanja edukatora, kao što je i učinjeno u Estoniji i Finskoj, je djelotvoran način osiguravanja da su svi edukatori adekvatno pripremljeni. Provedba seksualne edukacije u školi bi također trebala biti pažljivo i redovno nadgledana i evaluirana.


S rastućim izazovima i otporom prema seksualnoj edukaciji, najviše je potrebno snažno političko vođenje koje će podsjetiti društvo da je pristup sveobuhvatnetoj seksualnoj edukaciji ljudsko pravo i služi u korist svih. Poanta seksualne edukacije je poznavanje vlastitih prava i poštivanje tuđih, zaštita vlastitog zdravlja te usvajanje pozitivnih stavova prema seksualnosti i vezama. Njome se usvajaju vrijedne životne vještine poput samopouzdanja, kritičkog promišljanja i sposobnosti za informirano odlučivanje. Jasno je da nema ničega lošeg u tome.


Autorica teksta: Dunja Mijatović

Tekst je preveden s engleskog jezika. Originalan tekst možete pronaći ovdje.


Korisni izvori: