Što tebi znači biti solo?
Dok sam odrastala, biti solo je značilo biti neoženjen_a. To je bila uska definicija koja je imala svoja pravila i glasine. Žena koja je bila solo, smatralo se, nije mogla zbrinjavati samu sebe ili imati djecu. Nije mogla biti pozvana na zabave, da ne bi njezina seksualna privlačnost uzrokovala oženjenog muškarca da posrne u svojoj odanosti. Bila je previše seksi da bi bila oko drugih, a ipak, dovoljno neseksualna da joj društvo naredi da se zaredi. Solo muškarci su imali svoja pravila i glasine, ali su i dalje imali ekonomsku slobodu da prežive u društvu samostalno. Moja vlastita majka je cijelim srcem vjerovala da žena bez partnera nije cijela. Bila je spremna udati me čim sam napunila 18. Dok sam navršila 20 godina, gorila je od nestrpljivosti i pokušala mi smjestiti spoj na slijepo. Taj dečko je došao sa svojim roditeljima na večeru. Bila sam toliko ljuta da sam samo otišla nakon deserta da bih se vidjela sa svojim prijateljima. Brižan dečko, mora da je bio užasnut cijelom situacijom koliko i ja.
Znamo da su stvari danas drugačije, barem na zapadu. Možeš imati ispunjen život kao netko tko je solo, s ekonomskom samostalnošću, vlastitim domom, poslom izvan kuće, s djecom ili bez djece, nekoliko partnera ili bez ijednog partnera, i tako dalje. I ipak, i dalje smo suočeni s tom uskom definicijom riječi „oženjen“ ili „solo“ kada ispunjavamo papirologiju kod liječnika ili pri popisu stanovništva. Nema veze ako si u dugoročnom partnerstvu, poly vezi, dejtaš, jesi li udovac ili udovica, ili sretno solo. Ako nisi oženjen ili udana, staviš križić u kućicu pored „solo“. Isto tako, ako si razdvojen ili u procesu rastave, iako se osjećaš solo, bolje je da odabereš opciju „oženjen“ ili „udana“. To je legislativna binarnost koja održava zastarjele opcije i tu ideju da jedan oblik života odgovara svima.
Onaj mit romantične ljubavi koji govori o tome da se dvije polovice susreću kako bi postali jedno nam prenosi to uvjerenje da moramo biti u braku da bismo bili cijeli i sretni. Brak može biti bogat i ispunjujući, naravno, ali to nije privilegija iznad svih drugih, i nije više toliko jasno i jednolično koliko je prije bilo.
Ovih dana, živimo s ogromnim brojem mogućih identifikatora svojih odnosa: predani jednoj osobi ali nemonogamni, poliamorični, solo u su-roditeljstvu, u braku, rastavljeni, dejtanje za zabavu, traženje srodne duše, stvaranje prostora za sebe i vremena za zacijeliti, ili jednostavno stavljanje sebe na prvo mjesto.
I unutar svake veze, postoji priča o tome gdje smo bili, koga smo voljeli, što tražimo sada i što želimo izbjeći.
Pričanje o statusu naše veze ili veza prenosi kompleksni skup naših prioriteta, uvjerenja, nada i snova.
Koncept o samoći i solo statusu se proširio. Često razmišljamo o tome da je biti solo zapravo biti sam_a, umjesto da razmišljamo o tome kako je to stvar odabira svojih odnosa i veza u kakvima želimo biti – uključujući taj odnos koji imamo sa sobom.
Svijet odnosa više nije podijeljen između onih „koji su u vezi“ i onih „koji nisu“. Bolje je pitanje danas „Kakvo je stanje tvojeg odnosnog života?“
Možda je čudno i nezgrapno pitanje za postaviti, ali su odgovori bogatiji, održavaju dubinu i nude više informacija nego bilo koja kutijica koju možemo označiti u obrascu.
Okreni se prema sebi i postavi si pitanja o tome kako ti razmišljaš o odnosima, biti solo i onome što oblikuje naše najbliže odnose, tako i onaj prema sebi:
- Što ti asociraš s riječi „solo“ ili „single“?
- Želiš li nekako promijeniti tu definiciju?
- Koje su tvoje pretpostavke o solo životu, kako tvoj ili tuđi solo život izgleda?
- Jesu li te prijatelji ili obitelj ikada tretirali drugačije na osnovi toga jesu li u vezi ili ne? Na koji način?
- Kako rod i seksualnost utječu na naš koncept odnosa drugih ljudi?
- Koji je najbolji dio solo života?