O klamidiji
Chlamydia trachomatis je najčešća bakterijska infekcija koja se prenosi tijekom spolnog odnosa. Može se prenijeti tijekom vaginalnog, analnog i oralnog seksa. Ta bakterija uzrokuje infekcije oka i spolnog sustava, a prenosi se putem tjelesnih tekućina koje su normalni dio seksualnog odnosa.
U slučaju infekcije spolnog sustava, simptomi variraju ovisno o građi spolnih organa.
Kod vaginalne infekcije klamidijom, najčešće je uzrokovana upala vrata maternice i uretre. Mnoge osobe nemaju simptome infekcije, a ponekad je čak i nemoguće primijetiti ju tijekom redovnog ginekološkog pregleda. Rijetki simptomi su peckanje tijekom mokrenja, pojačani iscjedak ili promjena teksture iscjetka ili krvarenje nakon spolnog odnosa. Zbog toga je dobro pripaziti na to da koristimo zaštitu tijekom seksualnog odnosa i s partnerima razgovaramo o potencijalnim rizicima te se savjetovati s ginekologom o riziku infekcije kako bismo na vrijeme obavili potrebne laboratorijske pretrage i utvrdili infekciju ako je prisutna.
Za razliku od vaginalne infekcije, penis i testisi daju nešto jasnije znakove infekcije: svijetli iscjedak, smetnje ili peckanje kod mokrenja, crvenilo glavića i bol ili oticanje testisa. Iako, u ovom slučaju su bilo kakvi simptomi najčešće blagi, a jako rijetko se uopće i pojavljuju.
Može se pojaviti i infekcija rektuma, koja može biti posljedica izravnog analnog seksa ili se može prenijeti iz drugog zaraženog dijela, poput vagine. I te infekcije najčešće nemaju prisutne simptome, ali oni koji se rijetko kada pojavljuju su bol u rektumu, iscjedak i krvarenje iz rektuma.
Ako infekciju ne izliječimo ona može prijeći u kroničnu fazu u kojoj su simptomi samo ponekad prisutni ili se i dalje nikada ne pojave, ali kronična infekcija klamidijom može dovesti do različitih komplikacija poput prostatitisa, upalnih bolesti male zdjelice, izvanmaterične trudnoće i neplodnosti odnosno sterilnosti. Upale zdjelice mogu trajati cijeli život, ne moraju imati simptome, ali mogu uzrokovati trajne bolove u trbuhu i zdjelici te trajno oštećenje reproduktivnog sustava. Upale otežavaju začeće i mogu uzrokovati izvanmateričnu trudnoću koja može biti smrtonosna. Također, prisutnost klamidije omogućuje lakšu zarazu HIV-om. Osobe koje imaju spiralu imaju povišen rizik da će klamidija doći do jajnika umjesto zadržavanja u vratu maternice te je šansa za oštećenje i neplodnost povišena.
Kako bi se klamidija utvrdila, odradit će se laboratorijski testovi na uzorku urina ili brisa maternice odnosno uretre.
Klamidija se može izliječiti, ali je važno pažljivo pratiti sve upute koje liječnik zada. Ne smijemo koristiti tuđe lijekove za klamidiju bez vodstva liječnika koji nas je pregledao i dobro se upoznao s našim slučajem zbog individualnih razlika u rizicima i potrebama.
Ako si ti ili tvoj/a partner/ica prošli liječenje klamidije ili tek započeli, potrebno je savjetovati se s liječnikom oko toga kada ponovno možete ustupiti u seksualne odnose. Ako niste dobili tu informaciju, najbolje bi bilo odraditi terapiju do kraja i prema uputama doktora te sačekati 7 dana prije ustupanja u seksualni odnos.
Ako se klamidija ne izliječi do kraja prije ponovnog ustupanja u seksualni odnos, nastaje rizik ponovnog prijenosa između istih osoba te većeg rizika za komplikacije i potrebu za ponovnom terapijom, koja može snositi vlastite rizike poput neugodnih nuspojava ili komplikacija kao i bilo koji drugi lijek.
Klamidija se može lako spriječiti ispravnim korištenjem kondoma tijekom svakog seksualnog odnosa te iskrenim i otvorenim razgovorom s partnerima o našoj i njihovoj seksualnoj povijesti kako bi se utvrdio rizik i poduzele potrebne mjere sigurnosti – poput testiranja prije seksualnog odnosa i liječenja ako je potrebno.
Spolno prenosive bolesti, pa tako i klamidija, su česta pojava u životima seksualno aktivnih osoba. Uz redovno testiranje, ispravnu higijenu i iskrene odnose s drugima možemo ih spriječiti, lakše i na vrijeme liječiti i nešto podjednako važno - znati da nije sramota nit odvratno imati neku bolest. Sve je to samo dio života, dio seksa i sretni smo u tome što postoje načini prevencije i liječenja ako nam zatrebaju.