Ne moraš izbijeliti svoj anus. Tvoja koža je normalna.

 

 

U mnogim trendovima u seksu i ljepoti i onome što smatramo seksi i privlačnim možemo uočiti utjecaj pornografije. Trend izbjeljivanja anusa je samo jedan od njih, možda čak i najočitiji primjer – iako se nalazi u najčešće skrivenom području.

Zbog prirode ljudskog tijela, neka područja naše kože su tamnija od drugih. Neki imaju svjetliju unutrašnjost dlanova, neki tamnija koljena, tamnije pazuhe, a većina ako ne i svi mi koji smo stariji od 9 godina – imamo tamnu kožu između guzova. Tamnu guzicu. Tamni anus. I to je normalno i u redu.

Koliko je uočljiva ta razlika u boji kože između naših obraza stražnjice i obraza našeg lica, ovisi od osobe do osobe, ali kod najvećeg broja ljudi ta razlika je dovoljno drastična da one koji do sada nisu pozorno gledali među vlastite ili tuđe (južne) obraze, pomalo ih zatekne. Pogotovo ako im je jedino iskustvo viđenja tuđeg južnog pola do sada bilo u pornografiji.

Neovisno o tome radi li se o muškarcima ili ženama, hetero, gej ili biseksualnim, velika većina njih u pornografskoj industriji izbjeljuje svoj anus (uz uklanjanje dlačica) kako bi ujednačili ten kože i postigli određenu estetiku za filmove koje snimaju. Mnogima je pornografija postavila standard za ljudsko tijelo koje nije normalno za očekivati niti je nužno privlačno, a ružičasti anus bez dlačica je samo jedan dio toga.

Dlačice oko anusa i na stražnjici su u potpunosti normalne i veoma česte. Velika većina ljudi ih ne uklanja, iako možda uklanjanju one oko genitalija. Dlačice služe higijenskoj svrsi i njihovo uklanjanje neće učiniti osobu više privlačnom niti više higijenskom samo po sebi – neki ih vole uklanjati, neki ne. Ali samo uklanjanje podiže rizik za infekcijom i ozljedama i lakšim prenošenjem spolno prenosivih bolesti, uglavnom zbog mikroozljeda kože koje ne moramo nužno niti vidjeti golim okom. Dlačice oko anusa imaju istu funkciju i te mikroozljede, nastale zbog kemijskih opeklina (od kreme za uklanjanje dlačica), zbog porezotina (od britvice) ili drugih povreda kože nastalih laserom ili čupanjem dlačica, svakako predstavljaju ozbiljan rizik od infekcije. Osim infekcije, svrbež, neugoda, peckanje i oticanje kože su sami po sebi neugodni i gotovo neizbježni u gotovo svakom slučaju uklanjanja dlačica u barem nekoj mjeri. Pogotovo kada pričamo o anusu.

Izbjeljivanje isto tako može i najčešće ošteti kožu u barem nekoj površinskoj mjeri. Osim toga, rizik od infekcija i dugotrajnih povreda kože, kao i diskoloracije koje mogu ostati na koži trajno nakon tretmana, su mnogo češće.

Izbjeljivanje anusa postalo je sve normalnije i pristupačnije, toliko da se od mnogih i očekuje da to čine ako nemaju (a najveći broj osoba zaista nema) prirodno ružičasti i ćelavi anus, poput djeteta. Pornografski trendovi u ljepoti koji aludiraju na mladost i čak dječje stanje osoba u njima, je apsolutni odvojeni, drugi i veoma ozbiljan razgovor, ali njihov utjecaj je svakako tu. Počeo je s pritiscima oko uklanjanja genitalija koji je narastao u tolikoj mjeri da gotovo sve seksualno aktivne žene i veliki broj muškaraca uklanjanju svoje genitalne dlačice te očekuju isto od svojih partnera i partnerica. Neovisno o tome žele li to zaista, već misle da je to norma, svjesno ili nesvjesno. Tako nam je rečeno, iz filmova, iz pornografije, američkog humora i nezrelih prijatelja, partnera ili partnerica.

Trend izbjeljivanja anusa je u posljednjih desetak godina drastično narastao i nastavlja rasti te se poput uklanjanja genitalnih dlačica, počeo pojavljivati izvan pornografije, kod osoba koje svoje tijelo pokazuju samo intimnim partnerima i partnericama, svojem strateški pozicioniranom ogledalu i – ako ne prakticiraju DIY izbjeljivanje – osoblju u salonu za analnu ljepotu.

Pritisak, iako i dalje postojan, je najmanji za heteroseksualne i cis muškarce, kao što je slučaj i za uklanjanje dlaka na tijelu, dok najveći pritisak osjete žene te gej i biseksualni muškarci.

Izbjeljivanje može imati ozbiljne zdravstvene posljedice, uključujući opasne infekcije, dugotrajne povrede kože i neugodnosti te kozmetičke promjene (diskoloraciju) koje neće moći biti popravljene nakon što se pojave.

Mnogi su također preosjetljivi, pogotovo na tom dijelu tijela, na mnoge dostupne preparate za izbjeljivanje kože, kao i alergični bez da znaju te to predstavlja značajan zdravstveni rizik samo po sebi. Najčešće je i dosta skupa praksa, pogotovo zbog toga što učinci tretmana ne traju zauvijek, a ovisno o njihovom učinku i o tome radiš li ih samostalno ili u salonu, trebaju se ponavljati otprilike jednom mjesečno ili jednom do dvaput u godini. Zbog toga mnogi počnu naručivati s Interneta više financijski pristupačne preparate, specifično za analno izbjeljivanje, mnogi od kojih nisu prošli nikakve standarde provjere sigurnosti za korištenje.

Izbjeljivanje anusa je zdravstveno rizičan kozmetički pothvat koji samo dodatno stvara društveni pritisak na nas da preoblikujemo naša prirodna tijela prema izmišljenim i prolaznim standardima ljepote, a većina njih niti nije nešto što ogroman broj nas smatra posebno privlačnim niti deal-breakerom u tome hoćemo li nekoga smatrati privlačnim i htjeti se seksati s njima na osnovi toga koliko izgledaju porno-spremni.

Svi mi izgledamo različito. Naša boja kože, tako i ta oko anusa, razlikuje se od osobe do osobe, kao i mnoge naše druge tjelesne i osobne karakteristike. I dalje se svi seksamo jedni s drugima, i dalje se volimo, i dalje smo si jedni drugima predivni i seksi. Baš kakvi jesmo i bez ružičastih anusa. Ne moraš izbijeliti svoj anus. Tvoja koža je normalna.