Mitovi o seksualnoj edukaciji
Znanstveno utemeljena seksualna edukacija (eng. Comprehensive Sexual Education), ili kako ćemo mi to u daljnjem tekstu zvati – seksualna edukacija, bazira se na ideji kako mladi ljudi imaju pravo biti informirani o (vlastitoj) seksualnosti kako bi odgovorno postupali te kako bi mogli donositi odluke o seksualnom i reproduktivnom zdravlju.
Ovakav pristup edukaciji često je na kritičkoj meti onih koji naginju ka apstinencijskoj edukaciji, a uz to dolaze i razni mitovi o seksualnoj edukaciji koji se rađaju iz straha, neznanja ili averzije. Na nama je (a i vama) pokazati zašto ti mitovi nisu istina te zašto svi imaju pravo na seksualnu edukaciju!
Mit #1 Seksualna edukacija potiče mlade na seksualne odnose.
Istina: Upravo suprotno, istraživanja pokazuju kako programi seksualne edukacije mogu pomoći u odgađanju seksualnih odnosa.
Ovaj mit bazira se na pogrešnom uvjerenju kako razgovor o seksu i seksualnim odnosima vodi u rizično seksualno ponašanje (promiskuitet), te kako negativne posljedice seksa stavlja u drugi plan. Ovdje se radi o neutemeljenom mišljenju čija je glavna negativna posljedica uskraćivanje mladim ljudima vitalne informacije o seksualnom zdravlju.
Da pojasnimo, seksualna edukacija poučava mlade kako o apstinenciji tako i o kontracepciji, te joj nije u cilju poticati rane seksualne odnose, kao niti utjecati na viši postotak seksualne aktivnosti. Štoviše, iscrpna istraživanja pokazala su kako seksualna edukacija pomaže u odgađanju ranih seksualnih odnosa kod mladih, a kod onih koji su već stupili u seksualne odnose pokazala se veoma efektivnom u reduciranju broja seksualnih partnera i učestalom korištenju zaštite pri spolnim odnosima.
Mit #2 Seksualna edukacija potkopava roditeljski autoritet.
Istina: Brojni roditelji i skrbnici potiču seksualnu edukaciju u školama.
Ovo je podosta komplicirano pitanje, jer su ipak roditelji i skrbnici prvi edukatori u životu djeteta. Oni su ti koji usađuju vrijednosti i znanja, no škola je također mjesto gdje dijete nastavlja svoj razvoj, a sudeći po tome koliko vremena ondje provodi, trebala bi biti to komplementarna s roditeljskim učenjima.
Mnogi roditelji i skrbnici smatraju da bi seksualna edukacija u školama uvelike koristila mladima te da bi se mladi puno više i bolje informirali u školama od strane stručnjaka nego od doma( neki se jednostavno ne osjećaju toliko sposobnima za ponekad vrlo kompleksne teme). Roditelji i škole po ovom pitanju trebaju biti partneri!
Mit #3 Seksualna edukacija zanemaruje moralne vrijednosti.
Istina: Seksualna edukacija ne zanemaruje vjeru, kulturu ni moralne vrijednosti!
Seksualna edukacija temelji se na pravima, te se uvijek stavlja naglasak na poštovanje, prihvaćanje, toleranciju, jednakost, empatiju - što su zapravo temeljna ljudska prava.
Također, seksualna edukacija pruža mladima priliku za istraživanje i definiranje vlastitih, obiteljskih i vrijednosti zajednice. Mnogi roditelji i skrbnici slažu se kako je zdravlje djeteta najvažnije, a seksualna edukacija je dio izgradnje i održavanja tog zdravlja. Ona ima za zadaću biti inkluzivna i poštivati svačije svjetonazore i vjerska uvjerenja, no pritom naglašava važnost da mladi ljudi imaju alate i informacije kako bi mogli donositi informirane odluke te živjeti u skladu s vlastitim vrijednostima.
Mit #4 Seksualna edukacija nije primjerena maloj djeci.
Istina: Seksualna edukacija pruža pristup koji je adekvatan za određenu dob .
Primjerice, u vrtiću i osnovnoj školi, djeca će učiti o dijelovima tijela, kasnije o pubertetu i promjenama, a nakon toga o spolnim bolestima, vezama, seksu, apstinenciji i kontracepciji.
Pristup je uvijek primjeren dobi i adekvatan određenoj skupini.
Mit #5 Seksualna edukacija uči samo o seksu.
Istina: Seksualna edukacija uči mlade o seksualnom zdravlju i seksualnosti, što samo po sebi nije samo seks!
Seksualna edukacija uči mlade o tijelima, kako ona rade i funkcioniraju, kako formirati i održavati zdrave veze svih tipova – od prijateljskih do romantičnih. To je baza za bolju kvalitetu života i svih naših odnosa.
Također, uči mlade o anatomiji, sigurnosti, poštovanju, identitetu, romantici ljubavi, vrijednostima, odnosima moći, našim pravima, raznovrsnosti ljudskih tijela... To znači poboljšanje vještina koje su nam potrebne za komunikaciju, donošenje odluka, asertivnost i poštovanje svojih i tuđih granica, kako se nositi s odbijanjem, kako brinuti o tijelu itd.