Ljubav i seks - Alain de Botton
Jedan od velikih tereta koje je naša kultura romantizma postavila na naše dugoročne veze je ideja da ljubav i seksualno zadovoljstvo moraju uvijek, ako sve funkcionira u vezi kako bi trebalo, biti podjednako prisutni i povezani jedno s drugom.
Ta lijepa ideja njeguje strastvenu nadu da će dvije osobe kroz mnoge godine sviđati se jedno drugome i pomagati si međusobno, zajedno dovoljno kvalitetno voditi kućanske financije, možda odgojiti djecu, imati lijepe godišnje odmore, razumjet će probleme s kojima se svatko od njih nosi, organizirati uloge čišćenja, nositi se s neuspjesima svojeg partnera/ice, dovoljno viđati od svakoga roditelje i prijatelje te raditi na svojoj karijeri u harmoniji sa svime time - i tijekom svega toga će biti posvećeni i uzbuđujući seksualni partneri, beskrajno povezujući i mijenjajući, u nekim trenutcima nježni i pažljivi, a u drugim brutalni i žurni - zajedno upuštajući se u dijeljenu, životno-dugu erotičku avanturu.
Ta ista ideja često uzrokuje iznimnu frustraciju i zabrinutost kada - kao što je slučaj u gotovo svakoj vezi - seks s vremenom postane manje intenzivan i manje učestao, više oprezan i frustrirajući, više neusklađen sa svakodnevnim životom i s vremenom više težak pothvat nego čitanje knjige, gledanje vijesti zajedno ili jednostavan odlazak na spavanje.
To se može učiniti kao znak katastrofe, groznog gubitka i neuspjeha vas i vaše veze, a veoma često i kao predznak uvoda u završetak veze.
Iako, problem nije samo naš. Problem leži i u tome što skoro sve što može njegovati ljubav u vezi i oblikovati ga baš onako kako bi trebalo izgledati, baš te stvari se čine da utječu na seks da postane manje zadovoljavajući - isto tako vrijedi za suprotno, odnosno stvari za bolji seksualni život se čine da negativno utječu na ljubav veze i njegov željeni oblik.
Romantična veza ne može preživjeti dugoročno bez pažljivosti i nježnosti, realnosti, praktične inteligencije i selektivne rezignacije. Moramo pažljivo shvatiti tuđe motive, objasniti svoja raspoloženja, preboljeti povrede i durenja i postati razumno predvidljivi.
S druge strane, seks, u svojim najdramatičnijim i uzbudljivijim verzijama, zahtijeva da budemo ponekad prepušteni bez razuma i nepažljivi, iznimno predani i dekadentni, možda i okrutni ili potpuno submisivni, podređeni drugome. Može uključivati grube i nepristojne riječi i trenutke apsolutne degradacije.
Kada se nosimo s osjećajima neuspjeha i manje vrijednosti zbog toga što se događa u dugoročnim vezama, postajemo žrtve ovog kulturalnog neuspjeha: neuspjeha da naša kultura kontinuirano prikaže realističnu sliku neizbježne napetosti između dva ključna ali neskladna aspekta života.
U mudrijem svijetu, kolektivno bismo priznali da veoma rijetki slučajevi gdje ljubav i seks idu ruku u ruku jesu samo nevjerojatne iznimke koje nemaju relevantnost za većinu našeg života.
Umjesto toga, naučili bismo cijeniti i diviti se onima koji su prihvatili uz razumno dostojanstvo da je prirodna cijena dugoročnog zajedništva pad u kvaliteti i učestalosti seksualnost kontakta – a to je, u velikoj većini slučajeva, cijena iznimno vrijedna za zdravo zajedništvo.