Koje osobine i ponašanja otežavaju odnose?

Kao što postoje vještine i pristupi koji nam pomažu učiniti naše odnose i veze zdravijima i ugodnijima, tako postoje i neke stvari koje ih otežavaju i stvaraju prepreke i izazove unutar njih.

 

Nespremnost za ispričati se i preuzeti odgovornost.

 

Osim što je važno znati ispričati se na način u kojem preuzimamo odgovornost za svoje ponašanje i izražavamo svoju perspektivu i razmišljanje uz poštivanje druge osobe, ključno je biti uopće spreman ili spremna ispričati se za ono što se dogodilo. Nekada je svjesna želja prisutna da nikada nismo u krivu i nikada se ne ispričamo, ali često je to nesvjesna osobina koju trebamo razraditi, proučiti sebe i svoja ponašanja i razviti se u bolju, odgovorniju i nježniju osobu za sebe i svoju osobu.

 

Manjak povjerenja zbog prijašnjih traumi.

 

Manjak povjerenja u drugu osobu može biti uzrokovan prijašnjim ponašanjima te osobe ili onih drugih u našem životu, ali mi moramo biti ti koji će ponovno vjerovati. Ako je druga osoba dosljedna u tome da zaslužuju povjerenje i trude se biti iskreni i prisutni i poštovati granice i potrebe sebe i drugih, nužno je shvatiti gdje leži problem: u tome što nije realno drugoj osobi vjerovati ili što mi ne možemo vjerovati drugima? Mogućnost druge osobe da razvije naše povjerenje u njih je značajno ograničena: samo mi sami možemo razviti i učvrstiti svoje povjerenje u njih. Je li to povjerenje najbolja opcija za nas i naš odnos je pitanje na koje se mora odgovoriti, ali je li to povjerenje moguće je pitanje koje samo mi kroz iskustvo možemo razumjeti.

 

Različite temeljne vrijednosti i želje.

 

Suprotnosti se privlače je veoma poznati izraz koji često čujemo kada pričamo o bliskim međuljudskim odnosima. Često su razlike čak i suprotnosti u nekim našim osobina dobar razlog i temelje kvalitetnog odnosa jer možemo jedni drugima ostvariti ravnotežu u životu i potrebama: ako mi nismo oni koji su život zabave, često cijenimo one koji će biti uzrok najvećih tuluma našeg života. Ako smo izuzetno pričljivi, možda cijenimo one koji su sposobni pričati i više od nas da ispune tu potrebu za potaknutim pričanjem ili pak uvijek šute: jer mi njima omogućujemo verbalne interakcije koje im nedostaju a sami ih ne mogu ostvariti a oni nama slušanje koje nam je potrebno. To su veoma pojednostavljeni primjeri koji su u realnosti i praksi mnogo kompleksniji i šaroliki jer smo mi i naši odnosi isto toliko kompleksni. Ali ono što nas povezuje nisu samo usklađene potrebe i osobine, već nas zajedno drže temeljne vrijednosti i želje koje dijelimo. Oni koji misle da je naša najvoljenija aktivnosti trošenje vremena nemaju previše važno mjesto u našem životu, a oni koji smatraju da su određeni ljudi ili životinje vrijedni omalovažavanja ili čak nasilja dok mi smatramo da svi zaslužuju vrednovanje i poštovanje - oni pak, ako postoji naš odabir u toj priči, najčešće nemaju nikakvo mjesto u našem životu. Drastične razlike u temeljnim vrijednostima ili nekim velikim životnim željama (kako želimo provoditi svakodnevicu, kako se želimo ponašati i što činiti, što postići i imati život u budućnosti) su često veliki razlog otežanja odnosa. 

 

Izostanak samostalnosti i sigurnog osjećaja sebe.

 

Odgovornost za svoj život i svoje zadovoljstvo je dovoljno velik teret na jednu osobu - nas same - kamoli da još nadodamo na to tuđe. Izrazito je teško održavati zadovoljavajuć i zdrav odnos ako uz to moramo poticati ili čak omogućavati tuđe uspjehe, sigurnost i zadovoljstvo, kao i ispunjavati neke osnovne emocionalne ili čak materijalne potrebe koje nisu inicijalno naša primarna odgovornost već njihova. Izostanak samostalnosti i sigurnost u sebe je značajna prepreka za kvalitetan odnos, kao i osjećaj zadovoljstva svih uključenih.

 

Nekvalitetna emocionalna samoregulacija i nošenje s izazovima života.

 

Ako se ne znamo nositi s tugom, ljutnjom, razočaranjem, bijesom i povredom, ako ih ne znamo zdravo izraziti - onda niti sreća, zadovoljstvo i ugoda nisu dovoljne za to bude ugodno prisustvo u tuđem životu. Ako ne znamo zdravo, odgovorno i zrelo suočiti se sa svakodnevicom koja može biti monotona i očekivana ili ispunjena drastičnim događajima i promjenama, često riskiramo povredu tuđih granica i potreba. Takvi atributi osobe često čine odnose neugodnima, nezdravima, neodrživima ili čak zlostavljačkima. Emocionalna samoregulacija je ključna vještina koju trebamo razviti da bismo bili cjelovita i zdrava ličnost, a pogotovo ju trebamo imati da bismo bili ugodni, željeni i spremni poštovati druge i sebe.

Kako bismo imali kvalitetne odnose s drugima, ključno je željeti i investirati u razvoj sebe kao cjelovite, odgovorne i introspektivne osobe koja želi biti nježna i puna poštovanja prema sebi i drugima. Određene razlike u osobinama, svakodnevnim ili velikim životnim potrebama i željama su prirodne i normalne te nekada jednostavno njihov nesklad neće omogućiti da stvorimo zajednički život u kojem su svi zadovoljni. U redu je da nekada nismo jedni za druge. Ali je uvijek dobro i zdravo željeti i truditi se biti bolji za sebe, bolji za druge, i težiti ravnoteži u svojem životu i svim svojim odnosima.