Kako prepoznati nezdrava i zavisna ponašanja u vezi?

Kada kažemo da smo zavisni o drugoj osobi u kontekstu romantične veze, mislimo na to da stavljamo drugu osobu na prvo mjesto, njihove potrebe, želje, ali i mišljenje i perspektivu, ispred sebe. Naše misli, akcije, čak i potrebe, postaju ovisne o tome kako se oni osjećaju, što misle, i što mi pretpostavljamo da trebamo učiniti na osnovu toga i kakvi trebamo biti.

 

Najbolja usporedba koja ukazuje na to zašto je ovo toliko štetno za svih unutar odnosa je problem prioriteta spašavanja kada se majka i njezina beba nalaze u avioni koji ima problema u letu.

 

U jednom trenutku, kada se dogodi veliki problem s avionom (što je jako, jako rijetko, ne daj ovoj usporedbi da ti uništi ideju leta), past će maske s dovodom kisika. U sjedalu se nalazu majka i njezina beba od nekoliko mjeseci, koja ne može samostalno si pomoći. Pitanje je: Kome će se prvome staviti maska? Hoće li majka staviti masku sebi ili svojem djetetu?

 

Mnogi brzo reagiraju, čak i s osudom majke, i ističu da će se prvo djetetu staviti maska.

 

Ali problem leži u tome, da ako je djetetu postavljena maska, i majka ostane bez kisika u međuvremenu i onesvijesti se, dijete je u značajno većoj opasnosti od tog trenutka.

 

Jako je rodno normativna i stereotipna ova priča i prikaz, ali je već dosta poznata kao alegorija za to kome možemo i kako trebamo pomagati drugima, stoga smo ju odlučile prenijeti originalno.

 

U stvarnom svijetu, u slučaju takve opasnosti, ispravno je da roditelj postavi masku prvo sebi, zatim djetetu, kako bi roditelj bio zaštićen i sposoban nastaviti zbrinjavati dijete.

 

Isto tako je potrebno učiniti u svim našim odnosima: u određenoj mjeri, uvijek moramo sebe staviti na prvo mjesto kako bismo bili sposobni biti tu za druge, tako i za naše voljene.

 

Osobe koje se nalaze u nasilničkim i nezdravim vezama jako brzo počnu stavljati sebe i svoje potrebe na zadnje mjesto. Njihove potrebe se umanje u usporedbi s potrebama njihovog partnera ili partnerice i s vremenom sve više toga postaje relativno sa stanjem te druge osobe.

 

Osobe koje su prošle takve veze mogu čak i zdravim vezama osjetiti ostatke takvog ponašanja, zavisnog ponašanja, i postoje određeni obrasci koje možemo prepoznati kod sebe u tom trenutku, suočiti se s njima i zatim raditi na svojem samopoštovanju, samopouzdanju i samozaštiti, kako bismo izgradili zaista zdravu i ugodnu vezu s drugima.

 

Neki od tih obrazaca jesu:

 

Potrebna mi je tvoja potvrda da sam dovoljan/dovoljna.

 

Tražim tvoje odobravanje, uznemiravajući sebe/šteteći sebi/neispunjavajući svoje potrebe.

 

Lažem ti, preuveličavam ili izbjegavam istine kako bih dobio/dobila tvoje odobravanje.

 

Stalno promišljam, sumnjam i trudim se mijenjati sebe i male detalje sebe kako bih postala/postao ono što mislim da ti želiš i trebaš.

 

Tuđe zdrave granice doživljavam kao napuštanje.

 

Idealiziram te i onda se uznemirim što ti mene ne idealiziraš.

Zavisna ponašanja se razvijaju postupno, mogu početi već u našem ranom djetinjstvu ili u novoj vezi u kasnijem razdoblju našeg života. 

Kada se razviju, često nas prate jako dugo, godinama nakon što smo čak i izašli iz iskustva zbog kojeg su se razvila i potrebna je psihološka podrška, zdrava i podržavajuća veza u kojoj možemo raditi u sigurnom emocionalnom prostoru na svojim strahovima i malo vjere u sebe, da bismo razvili samopoštovanje i samopouzdanje koje će nam reći da zaista jesmo vrijedni onoliko koliko i drugi.