3 iskustva odnosa religije i menstruacije
Mnoge stvari mogu utjecati na to kako učiš o menstrualnom ciklusu i kakvo će biti tvoje iskustvo menstruacija. Kakva je uloga religije u ovom procesu? Nekada je menstruacija povod za slavlje života i ženstvenosti, ali menstruacija može patiti pod sjenom srama i stigme u mnogim religijama i kulturama.
Neke religije razmatraju pitanja "čistoće", dok stroga pravila i običaji mogu određivati što osoba može ili ne smije činiti tijekom menstruacije. U isto vrijeme, menstruacija može biti gledana kao nešto što se štuje i cijeni.
Iskustvo prve menstruacije svake osobe je drugačije i osobno, varirajući od slavlja i mnogobrojnih darova do skrivenog uzimanja uložaka iz majčine zalihe.
Razgovarali smo s tri žene iz tri različite religije (židovstvo, katolicizam i islam) i pitali ih da razmisle o tome kako su njihova uvjerenja utjecala na njihovo iskustvo učenja o menstruaciji, vlastitom tijelu i seksualnosti.
Židovstvo
Sian
Ne sjećam se koliko sam točno imala godina kada sam učila o menstruaciji, ali znam da smo u osnovnoj školi pričali o tome na satu seksualne edukacije. Nisam bila zapravo svjesno toga što će mi se dogoditi dok nisam napunila 11 ili 12 godina i moje prijateljice su počele imati svoju prvu menstruaciju.
Pohađala sam židovsku srednju školu i slušala Židovstvo kao predmet, ali nisam zaista naučila kako će menstruacija utjecati na budući odnos s mojim mužem dok se nisam približili našem vjenčanju. U židovstvu, kada se žena približi datumu svojeg vjenčanja, ona uči mnogo o svojoj menstruaciji i kako se uklapa u židovski brak, tako da sam pohađala satove o tome kako biti supruga židovka i što to znači.
Prakticiram svoju vjeru, ali sve do tog trenutka moja religija nije imala stvaran utjecaj na moj stav prema vlastitom tijelu i menstruaciji. Potaknulo je to da postanem mnogo svjesnija svoje menstruacije, koliko traje i kada bi trebala početi - većinski da osiguramo da nisam krvarila određen broj dana prije Mikva (rituala pranja tijela u svrhu čišćenje od strane muškaraca i žena) da bih bila duhovno i tjelesno čista za vjenčanje.
Ogroman dio satova je bio usmjeren na moju menstruaciju i kako će ona utjecati na tjelesni i emocionalni odnos s mojim mužem. Unutar židovske religije, kada žena počne krvariti ona prestaje biti "čista" i nije joj dozvoljeno da dodiruje svojeg muža. To vrijeme u mjesecu se zove Nidah i traje cijelo vrijeme dok žena krvari i dodatnih sedam čistih dana. Iako ne prakticiram taj običaj, ideje iza njega mi imaju apsolutnog smisla: stvara prostor u odnosu za koncentriranje na emocionalne potrebe muža i žene bez da smetaju tjelesne potrebe.
Ono što sam naučila je istaknulo moć ženskog tijela i podsjetilo me što menstruacija predstavlja: da žensko tijelo ima sposobnost stvoriti i njegovati život. Majka mi je uvijek bila otvorena o menstruaciji dok sam odrastala, a moj otac nije htio ni čuti o tome, što nije iznenađujuće. Znam da moj muž neće htjeti pričati o tome mnogo s našom kćeri kada dođe vrijeme
Islam
Yusr
Duboko sam religiozna i spiritualna i vidim islam kao način života, tako da mi utječe na svaku moju odluku. Na van, ne izgledam veoma religiozno jer ne nosim pokrivalo za glavu niti se pokrivam, tako da su ljudi iznenađeni kada im kažem da se molim pet puta na dan.
Ali ja smatram da je to osobna povezanost između same sebe i Boga. Pomoglo mi je kroz veoma teška vremena i održava me prizemljenu kao osobu.
Majka mi je oduvijek bila veoma otvorena o menstruaciji. Sjećam se velikog slavlja kada sam imala 12 godina i dobila svoju prvu menstruaciju - mama me obasipala darovima i zvala ostatak obitelji, koliko god bilo meni malo neugodno, jer se slavilo kao ulazak u odrastanje i ženstvenost.
Otac nije baš pričao o menstruaciju općenito, osim da mi čestita kada sam imala svoju prvu. Bio je brojčano nadmašen ženama (moja mama, sestra i ja) tako da je bilo mnogo razgovora o menstruaciji ali on nikada nije zapravo sudjelovao.
Toliko sam željela napokon imati menstruaciju da se osjećam odraslije i priključim se svojim prijateljicama koje su već imale menstruaciju. Ali sjećam se kada sam prvi put primijetila da krvarim, osjetila sam neočekivane osjećaje tuge i gubitka zbog kojih sam se rasplakala. Mislim da sam tugovala za svojim djetinjstvom i žalila sam što sam bila toliko očajna da započnem s menstruacijom. Kada sam vidjela koliko je pozitivno i slavljenički moja mama reagirala, osjećala sam se puno bolje.
Bila sam naučena kako izračunati kada ću dobiti menstruaciju i majka me poticala da držim dnevnik datuma svojih menstruacija, za što sam toliko zahvalna jer sada imam briljantnu svijest vlastitog tijela i kada ovuliram. Uvijek sam spremna za svoje menstruacije i svjesna toga kako će utjecati na moje raspoloženje.
Kuran spominje menstruaciju nekoliko puta, tako da mi je bila normalizirana i osjećala sam se manje sramežljivo oko postavljanja pitanja jer tema nije bila tabu. Tijekom Eida, ako imam menstruaciju, ne molim se iako i dalje idem na molitve u džamiju. Također ne postim niti molim tijekom menstruacije ali se i dalje mogu uključiti svim slavljima te ću i dalje kuhati i jesti s obitelji tijekom Ramadana, da nisam isključena.
Kao mlada tinejdžerica je nekada bilo malo neugodno kada sam morala izostati s molitvi; bratići i prijatelji su me zadirkivali jer su znali razlog mojeg izdvajanja. Ali kako sam odrastala, osjetila sam osjećaj važnosti.
Mislim da je tijelo u stalnom stanju štovanja kada menstruiramo pa se ne moramo moliti tijekom menstruacije. Svjesna sam da neki ljudi vjeruju da ženama nije dozvoljeno moliti ili seksati se tijekom menstruacije jer su "prljave" ali to nije zaista tako. Zapravo je blagoslov da mogu popiti paracetamol i pojesti malo čokolade kada imam menstruaciju, umjesto posta od jutra do mraka, tako da to svakako nije oblik opresije. Zbog toga se osjećam poštovano i zbrinuto od strane svoje religije jer i dalje mogu štovati, ali na način koji poštuje moje tijelo u vrijeme kada se mogu osjećati slabije ili umorno.
Katolicizam
Olivia
Uvijek smatram svoje odrastanje kao poprilično katoličko - išla sam u crkvu svaku nedjelju, kao i čitala i pjevala u zboru. Uvijek sam išla na predavanja i uzimala euharistiju. Dara O'Briain je jednom rekla "Ne vjerujem u Boga, ali sam i dalje katolik" - i čini mi se da to dobro opisuje moju obitelj i njihova uvjerenja. To je više kulturalna stvar.
Moj odnos s religijom je zapravo bio pozitivan. Moji djed i baka su bili predani katolici i moj djed je išao u crkvu svaki dan svojeg života.
Nisam imala nikakvo obrazovanje o menstruaciji dok nije bilo zaista prekasno, i iako sam već bila u srednjoj školi koja je sekularna, mislim da se ništa takvo nije spominjalo sve do znanstvenih predmeta u kojima smo pričali o reprodukciji. Bilo je mnogo srama oko seksa i seksualnosti skroz neovisno o religiji. Sve što sam naučila o menstruaciji je bilo kroz djevojke i starije sestre.
Mislim da sam imala oko 14 godina kada sam dobila menstruaciju i osjećala sam previše srama da kažem mami. Napokon mi je prišla s tom temom kada je primijetila da joj svi ulošci nestaju.
Mislim da zbog svojih roditelja i njihovog katoličkog odgoja, moji roditelji samo nisu znali kako da pričaju sa mnom o seksu. Moj otac nikada nije pokušao (na čemu sam zahvalna), a moju majku je bilo toliko sram da nije ništa smisleno baš rekla. Iako su njezine namjere bile dobre, svakako me ostavilo zbunjenu i s osjećajem da je seks nešto veoma, veoma sramotno.
Mislila sam da postoji neki tjelesni pokazatelj odraslima svugdje koji im govori ako se netko seksao, poput intenzivnog neonskog svjetla, i također sam mislila da moraš samo jednom se seksati da kažeš Bogu da si u braku i želiš dijete. Sjećam se kada mi je starija sestrična ispričala realnost situacije, ali joj nisam zapravo vjerovala.
Ne bih rekla da je moja religija stigmatizira menstruaciju, ali seks i žensku seksualnost apsolutno da. Srećom, nikada nisam zaista utjelovila te poruke. Nedavno sam čitala na prijateljičinom katoličkom vjenčanju i osjetile snažne emocije kada se spominjalo da su supruge podređene svojim muževima. Nemam negativne osjećaje prema religiji, ali zaista mrzim zastarjele patrijarhalne poduke.
Da se pitalo samo religiju, bila bih apsolutno neupoznata s vlastitim tijelom i mislila bih da je moja jedina uloga u svijetu da budem supruga i rađam djecu. Ali da budem iskrena, moje iskustvo sekularnog obrazovanja nije bilo ništa bolje. I dalje ne mogu vjerovati koliko informacija žene ne dobiju o vlastitom tijelu. Učene smo da osjećamo sram oko svoje menstruacije, seksa i seksualnosti, a da se odučimo od toga nam trebaju godine i godine. Također, menstrualno siromaštvo u Velikoj Britaniji - jednoj od najbogatijih država u svijetu - je odvratno. Ne možemo držati religiju odgovornom za to.